~...AnĐeOsGrEšKoM...~
13.06.2010.

Vjerojatno misliš život mi je savršen, nakon svega vjeruj život mi je završen...Nitko ne zna koliko kajem se kad vrata zatvorim i spustim zavjese...

Nije da se žalim nije da plačem
samo...se sjećam...
Nije da mi suze kvare dan
samo kvase obraze ....
Nije da sam u depresiji
više sam sretna u tužnom pogledu
na budućnost...
Što očekujem od budućnosti
očekujem da će se dani i noći
učenja isplatiti i da ću proći
s 4. Očekujem da će mi ljeto
biti samo sjećanja...
To i nije budućnost
to je samo promatranje prošlosti
i život u njoj... Strah me
same sebe i izlaska pod zvjezdano nebo
u ovim ljetnim večerima...
Strah me svega što bi veče
mogla donijeti na zvijezdanom plaštu...
Svih uspomena i sjećanja...
Strah me da se ne ponove dani
i dani pitanja što bi bilo kad bi bilo
i zašto nikada neće biti...
Zašto na svoju prošlost ne mogu samo
staviti tri točkice koje bi to i značile
samo tri točkice
na požutjelom papiru prošlosti
spremljenom u neki prašnjavi kovčeg
i zaključane daleko negdje u košmarima...
Zašto se uvijek moram vratiti na tri točkice
i pokušati ih nastaviti...? Zašto se još
uvijek požutjeli papir krije u mojoj podsvjesti...?
Zašto mi je i nekadašnja prijateljica, osoba
koja je znala sve okrenula leđa?
Ali zbog toga i ne plačem i ne žalim...
Ne više.. Prvo te nisam voljela, zatim sam
te naglo i previše zavoljela... A sada? Kada
sam otkrila neke stvari... Nestalo je osjećaja
ostalo je samo žaljenje tebe kao osobe...
Taj fejk... Odbit će ti se od glavu...
Ali mene tada neće biti... Punno osoba
tada neće biti uz tebe...Kao što ti
nisi bila uz njih...

Ne zovite me, nemam
ja nemam ime svoje
jer odnio je ime i
svjetlo i lice moje...
Davno je odnio sve što je pripadalo meni
sve što sam voljela i željela sve što sam sanjala...
odnio je snove, želje i nadanja...
Odnio je dio mene...
Često se poželim probuditi na njegovom
ramenu...Često poželim da je ovdje uz mene...
Često pustim suzu da sakrijem sjećanja
da ubijem bol...
Pokušala sam pobjeći...od sjećanja
od osjećaja... ali boljelo je još više...
jednostavno pokušavala sam
pustiti vremenu da učini svoje..
Ni to mi nije pomoglo....
Hladne sjene me prate u stopu
gdje god krenem, gdje god se sakrijem...
Pronađe me i šapće mi glasom
tišine...Šapće mi čudnim neshvatljivim
tonom koji govori više od riječi...
Tišina koju nisam shvaćala
Tišina koja se krila negdje u
daljinama došla je do mene
i zbunila me ... Razoružala me...,
Ubija me...

Love Quote and Life Quote Pictures, Images and Photos
20:07 , Komentiraj { 17 } Print
13.05.2010.

**~...Zovem ga tišinom svojih strahova, a sve što čujem je jeka njegovog imena....~**

…Prošla večer bila je tako jeziva, tako jezivo
Je podsjećala na prošlost i sve što se već događalo..
A danas? Svanulo je jutro, hladno i svježe
Probudilo me iz sna prošle noći…
Došla sam do svijesti, spoznaja poznatog me zaprepastila,
Uplašila…
Tražila je priznanje, priznanje
Da je sve više osjećaja koji se vraćaju
Nečujno ali u isti tren za ton
Preglasno…
Postala sam iznenada svjesna svoje besvijesti…
Što to tražiš od mene?
Što to tražim od tebe?
Gazimo već gaženom stazom
Bola, ponosa, laži, istine, prkosa…
Svega rečenog i svega prešućenog
Zar nam to treba?
Zar nam treba taj osjećaj?
Zar je bol nužno potrebna
Da mi pruži osjećaj da sam živa?
Da postojim?
Plašim se svega…što je bilo i
Svega što dolazi…
Plaši me spoznaja da si mi ponovo
Postao kao droga..tako nužno potrebna
Ali u istu ruku smrtonosna doza..
A on? Postao je protuotrov do kojeg je
Nemoguće doći…
Postao si tako nužno potreban
Mome tijelu i mome duhu
Ali on je potreban uvijek za jedan posto
Više...
Dali je tebi opet postao nužno potreban
Onaj fizički kontakt?
Hoće li se moj život ponovo svoditi
Samo na to kako ću izaći van ili na odmor
Kako ću vidjeti nekog od vas…
I onaj filing kad se moje tijelo buni i odbija
A srce me mahnito vuče bliže…
I ponovo onaj strah u kostima
Da svaki susret može sve učiniti prelijepim
Ali isto tako me dovesti do potpunog poraza?!
jer, sada već znam da nikada ne mogu
Znati na čemu sam….i kamo će me
S njim* odvesti zvuci tišine, zvuci
Noći…
Sinoć je bilo obično druženje
a ipak drugačije...
ležala sam ondje sama...
i legao si pokraj mene
stavio svoju ruku i dirao me po kosi...
neopisivo...
a moje misli kao prokleto
lude vraćale su se na varelovac...
I kao da još uvijek osjetim tvoj
Miris na koži još od sinoć iako je
To teoretski nemoguće jer,
Čim je prohladni zrak praćen
Zvukovima jutra ušao u sobu
I probudio me otišla sam pod tuš
Željela sam da mirisi nestanu, da
Nestanu sjećanja i osjećaji…
Da sve ono poznato postane nepoznati dio
Prošlosti
Počinjem se pitati koliko puta
Treba proživjeti bol da bi je shvatio?!
I otišla sam jedne noći korak dalje,
Dalje od alkohola…dalje od..______
Cijela ekipa…
I nije mi žao jer, sada se
To pretvorilo u ritual svako veče..
Sve češće sama…
Volim onaj tupi osjećaj kada ne mislim,
Ne vidim, ne osjećam…
Osjećala sam se mrtvom i osjećaj je bio
Odličan..
Marko, što sada kažeš?
Što kažeš na mene?
Dali me takvu poznaješ…
Dali bi me pozdravio na ulici?
Ne bi…znam…suze počinju
Kliziti niz lice…zašto plačem?
Nisam na dnu gdje sam bila
Ali me plaši da bi mogla opet ondje…
Nekada sam se bojala onih trenutaka kada
Bih trebala u krevet na spavanje
Pa bi se satima mučila oni su mi
Punili misli..ali sada se veselim tome
Jer svaku večer nešto teče mojim venama
Bio to alkohol ili što god….
Ali ne želim…osjetiti bolan udarac
Stvarnosti. Ne želim onaj šamar jutra
Koji peče na licu…
Ne želim suze koje prate oštru bol…
Ne želim ovo puko postojanje želim
Živjeti i osjećati se živom… biti netko
Nešto..nekome….
Ne samo sjenka koja postoji….
I upravo sam se probudila iz popodnevnog sna..
Sanjala sam nešto predivno trajalo je
Samo trenutak ali bilo je..bilo je kao…
Bajka…..Marko me poljubio
Još uvijek mi se ruke tresu
Samo zbog sna..
Zbog pet minuta bajke koja
Se više nikada neće dogoditi…
Ali ne mogu nadoći…
Ruke mi drhte glas mi puca čim
Pokušam nešto izustiti….
Odlazim u sobu…
Tražim nešto za probleme…
Uz to
Gutam mnogo alkohola..
I odjednom..sve je dobro,
Sve je kao nikada..
Lijepo i puno boja i mirisa…
Sve je isto a tako drugačije
Ne osjetim onu nadnaravnu
Bol…samo tupi zvuk osjećaja…
Koji kruži mojim bićem kao jeka….
Kruži ali ne nestaje…
Bol je jedini pokazatelj
Da sam još uvijek živa
Ne voljena, ne poštivana
Ali ipak…živa…

Love Quote Pictures, Images and Photos


16:10 , Komentiraj { 12 } Print
06.05.2010.

Jer sve što prođe sve što jednom prođe kao po kazni uvijek vraća se a kad se vrati, jednom kad se vrati dođe da prođe i opet sjećaš se....

evo mene opet nakon dužeg vremenskog perioda
pokušavanja novog početka...
iii što da kažem osim....
milimetar gore dva dolje....
a baš sam mislila da idem dalje da je krenulo
da se prošlost sakrila negdje duboko u meni
ali ne...vrati se..povučeš dim dva tri i
vratiš se tamo di si stao
di je bio početak nekog kraja...
pokušaš krenuti ponovo i razočaraš
se jer shvatiš da neide...
dva dečka toliko različita ali baš toliko
slična... vrate se u isto vrijeme
nekako u moj život
na neki tmuran i čudan način...
i toliko sam zbunjena da vam nemogu ni opisati
jer, kao da sam vratila film unazad
i da sve živim ponovo
a ne želim to, ne želim isti jebeni filing
da sam samo višak gdje god krenem
ne želim ono povući ću te za pletenicu
sviđaš mi se
bilo je sasvim oke dok sam smatrala da se
sve vratio na obično prijateljstvo/neprijateljstvo...
i jedan dan me izbjegava kao da me se boji
kao da se boji dotaknuti me
kao da ga moj dodir peče
a drugi dan kao da mu je nužno potreban
taj fizički kontakt
i onda se ja maknem...i tako
se vrtimo u krug...nigdje kraja niti
početka...
i više ne znam što da radim
vidim opet i marka i vidim koliko
slični mogu biti a koliko različiti
:S i zbunjena sam onako totalno
ne nemam nikoga a mogla sam imati
jednostavno ne znam dali je stvarno bio problem
u njemu kao što sam rekla ili je to u mojoj glavi
pokušavanje izbjegavanja veze ili bilo kakvog odnosa
toliko sam zbunjena i pogubljena
i činim se ok
nabacim šminku fensi odjeću i kuliram
smješkam se i nisam više ona sa kapuljačom na glavi
sad sam više ono šminkerica
to je taj način prikrivanja i sakrivanja od same sebe
valjda..
pokušavam već danima doći
do nekog zaključka do onog dijela
kada si posložim kockice u glavi
ali neide...nemogu koliko god se trudila
samo se još više zbunim..:S
Mislim nemam pojma od kud tebi dragi
tih 20 godina to tvoje ponašanje
nikud ne vodi ponašaš se baš kao
i ovaj od 16... daj si malo razmisli
možda ipak nisam ja na kraju ta koja mora
posložiti stvari u glavi...
ti si lav u horoskopu zar ne
voliš da te hvalim i da ti svi govore
kako si divan...ali dragi, kada ti to njima
kažeš...jedan dan si kao osvojio svijet
a ja? ma ja sam obični podanik pod tvojim nogama
tko si drugi dan? drugi dan ti želiš biti moj prijatelj
ili možda ljubavnik? ni u to nisam sigurna
ali sigurna sam u jedno... još mi nisi
dorastao u nekim razmišljanjima
iako sam mlađa...
ili ipak kad malo bolje razmislim jesi
ali to ne želiš pokazati ti želiš
ispasti neki kul lik sa druge planete
koji zna skajlati curu...
woow dragi to je to oborio si me s nogu
kada si me skajlao nema šta
a sada se probudi i počni živjeti život
u skladu s tim da imaš 20 godina
ne mislim time da moraš postati ozbiljan
ali time mislim da bar ponekad budeš
u stanju ozbiljno razmisliti o pitanju što želiš
od života?? Što želiš od mene??

EXCUSE ME? Pictures, Images and Photos
a marko ta priča i nije tako komplicirana
znam na čemu sam mislim
nema nas..niti će nas ikada biti
nekad i nekad vidim ga u snovima
na odmoru svaki dan ali bože dragi
morala sam se pomiriti s tim
da ga mogu gledati ali ne i imati
da mi je prije bila ova pamet nebi bilo
tako...ali valjda i je svrha odrastanja učiti
nove stvari i nova iskustva
sami od sebe...
znam da će se filmovi
s njim ponavljati u glavi i tisuću puta
ali rođeni smo da griješimo
i ponekad te greške ne ispravimo...
sve u svemu mislim da ću za koji
dan biti spremna za ludnicu
svaka čast profi iz njemačkog
da profa meni treba profesionalna pomoć
možete je potražiti za mene
bila bih vam neizmjerno zahvalna...

Love Quote Pictures, Images and Photos

Killing Me Pictures, Images and Photos

All I ever wanted
Was to see you smiling
All I ever wanted
Was to make you mine
I know that I love you
Oh baby, why don't you see ?
That all I ever wanted
Was you and me ...
11:26 , Komentiraj { 8 } Print
26.03.2010.

...Kad budem umrla samo će zvona zazvoniti jače, umrla je ona za kojom nema tko da plače....

Pretpostavimo samo da je istinita tvrdnja da se sve događa s razlogom...
Recimo to ovako razlog ponekad nije dobar. Razlog ponekad nije dovoljan. Razlozi se mijenjaju a meni se loše stvari događaju. Bez prestanka bez smisla. To mi govori da se ništa kod mene ne događa s razlogom možda zato jer sam ja takva kakva jesam, možda samo zato jer nisam dovoljno pametna ili jaka da pronađem neke razloge. U posljednje vrijeme gubim i samu sebe. Postajem neka emo cura...Neka nepoznata djevojka koja počinje neku glupu igru... Neka neznanka koja odbija hranu, neznanka koja već dosta vremena živi na deset kava dnevno... Ona koja leži satima u mraku na podu sa slušalicama u ušima..I onda se na trenutak vratim u svoje tijelo i razmišljam o moj Bože u što sam se to pretvorila..nemožete zamisliti kako mi život izgleda...
Kad mi majka stavi nešto za jelo pred mene...kako čekam da ode pa to spremim u savletu i skrivam dok ne bacim psu... ili ako me baš natjera na jelo nakon samo nekoliko minuta zateknem samu sebe u wc-u sa prstom u grlu... sve ide van iz mene...
samo kava, cigara i eventualno alkohol...
zar je to život u 4 zida moje male sobe...(i wc-a) da, to je život za mene
tako se učim nositi sa nekim stvarima u životu..tj. sa svim lošim stvarima u životu....sve me je razočaralo i slomilo..škola više nije ono što je bila
nekoliko sati utjehe daleko od ludnice koju sam prisiljena zvati dom...
i to je postalo mučenje...i ne samo sati njemački koji sam pala u 3. mjesecu već i odmori..kada napokon s curama izađem van... vidim njega.... i iz slušalica čujem riječi
Hajde Bože budi drug pa okreni jedan krug unazad planetu,noć je kratko trajala a nama je trebala najduža na svetu!
spustim pogled...i nastojim ne misliti na to koliko mi je blizu a koliko daleko
a onda završi i tih 10 minuta muke..prolazim pokraj njegove ekipe i čujem komentare.zar je to htio? to odgovara njegovom egu zar ne...?kad nabace nešto a on onako hladno ma de odjebite...fuj.. da odgovara mu to njegov ego raste..kada mene ponižavaju... neka..ako ga to veseli neka mu bude...
što je meni još jedno poniženje..?? Ništaa.....
samo da ne mislim toliko na njega..samo da ne boli toliko pomisao na njega
svaki dan gotovo po cjeli dan mi je u mislima...
i zašto noćas opet plačem pred monitorom računala...?? hoće li to nešto promjeniti...?? Hoće li ova tupa bol nestati...? neće, nikada nije...!! I tu se gubi smisao...Žao mi je vas, svi ostali koji ste željeli biti dio moga života...
lagala sam vas varala... a zapravo svo to vrijeme čekala sam njega...
čekala...čekala...čekala..uzalud......
Sjeti li se ikada mene, moga imena, moga izgleda...
Sjeti li se one noći.... One noći kada smo sjedili
na klupi u parku...One posljednje noći...?
One noći kada je vrijeme stalo za nas...
Zna li da me je ondje ostavio..
Ondje gdje smo se prvi puta zapravo upoznali...
čula sam nedavno rečenicu.... pravda je spora ali neizbježna...da to sam već utvrdila.... samo da sam tada imala ovu pamet...
da nisam otišla..da se nisam uplašila..prekasno je riječ koja bi se savršeno uklopila...prekasno, za mene, za nas, za moj život.. što mi ostaje...? obitelj se savršeno raspada...on je otišao zauvijek....već u 3. mjesecu pala sam jedan predmet u školi..prijatelji gotovo svi pričaju jedni drugima iza leđa...
zar se još isplati uopće biti ovdje...? Ne, ali bit ću..iako ne još dugo...
jer, stvarno nemam više snage za opstanak nemam snage hodati...
znate onaj osjećaj kada vidite da vam noge koračaju..prave korake...ali vi niste svjesni toga.... kao da ne upravljate vlastitim tijelom...
to mi se u posljednje vrijeme stalno događa... i nagle vrtoglavice... i opet moje srce...i tako redom.... no, ne brine me to ni najmanje...
jer, uopće mi nije stalo...
ah, da još nekoliko riječi prijateljima...
tvrdoglava moja najtvrdoglavija josipa...
ti još uvijek nisi svjesna koliko mi značiš u životu... Nikada više da iz tvojih usta nisam čula onu rečenicu ja sam kriva jel ti jasno?? Ja sam bila ta koja je predložila da sjedimo zajedno...očito je to jedina prava stvar koju sam napravila prošle godine... jedino ti i brat ste uvijek i bez obzira na sve tu.. uz mene i šta god ja napravila, kamo god otišla vi ste uvijek tu... nikada me niste ostavili na cjedilu... i kad god sam loše kome prvom trpam poruke u inbox kome ti kad krene loše trpaš poruke u inbox??? i to mi je drago jer, i da me sada nazoveš i kažeš čuj, krenulo mi je užasno želim pobjeći od kuće rekla bih ti sačekaj da zovem brata da me vozi do tebe idemo zajedno... ili bih rekla čekaj dolazim po tebe.. da mi kažeš da si nešto napravila i da ne želiš snositi posljedice mislim da bi ih bez razmišljanja stavila na svoja leđa... eto, toliko mi značiš....
jelena rekla si sve će biti kao prije..nadam se jer nedostajalo mi je to.. previše me pogodilo kada si otišla nadam se da više nećeš otići.. nadam se....
iskreno mislim da vam ovaj put i govorim zbogom ovdje... nemogu više ni ovdje pisati... jedino ovdje mogu reći sve što mislim ili osjećam ali više nemam snage ni tipkati ni plakati pred ekranom satima.. lakše je plakati na podu svoje sobe...sve vas volim i dragi ste mi... i oprostite ako stvarno odem... jednostavno... nemogu ....

Vratit ću se nazad ako umrem sutra
živjet ću u vašim riječima jednog jutra
kada sjetiš se kako bili sretni ste
iz dobre namjere, zapali jednu za mene.....

Pali jednu svijeću ako umrem sutra
i ne vidiš me više sljedećega jutra
Vidjet ćeš me opet kada smisao nađemo
Vratit ću se nazad kao tvoj čuvar anđeo....

Death is peaceful, easy, life is hard Pictures, Images and Photos
20:07 , Komentiraj { 13 } Print
13.03.2010.

Time passes. Even when it seems impossible.Even when each tick of the second hand aches like the puls of blood behind a bruise. It passes unevenly, in strange lurches and dragging lulls, but pass it does. Even for me...!!!

Nikada posebno nije voljela kišu
štoviše moglo bi se reći da je ne podnosi..
No, kiša joj je u jednom posve neobičnom
smislu nosila utjehu..
Kada bi vani kišilo smatrala je da ne plače
sama....
Da netko/nešto suosjeća s njom...
Kuckale su kapi po oknu njenog prozora...
tup...tup........tup..tup...
smatrala je da bi mogla svoju bol
izreći kišom...
Kišom kakvu svijet nije vidio...
Kišom koja bi bila razarajuće snage...
baš kao i bol koja je razdirala nju...
Kišom koja bi padala u velikim, ogromnim
količinama...baš kao i suze
iz njenih očiju...
Drhturilo je njeno tijelo pod tankim
slojem mokre odjeće...
usnice su drhtale u ritmu otkucaja srca...
No, nije se željela skloniti u suho i toplo...
Željela se stopiti s kapima...
Kapima koje su je udarale po licu i tijelu.,...
Spuštenog pogleda nastavila je hodati
po mokroj ulici..
Osjetila je optužujuće poglede...
Kao da su je pekli na zatiljku...
Ali nije stala, nije ni usporila...
Željela je potrčati..
Otrčati u njegov grad, njegovu ulicu,
njegovu kući...
Otrčati u njegov zagrljaj...
Ali znala je da ondje nije dobrodošla...
Više nije dobrodošla u njegov svijet...
A onda kada je davno odlazila od njega
u njoj se sve bunilo " ne, ne želim".
ali riječi i glas koji je izašao iz nje
kao da joj uopće nije pripadao...
Hladan.. kao da nije njen...
I od tada sve je krenulo u krivom smjeru.
Počeli su se buditi njeni strahovi;
upleli su se u njene/nekada njihove
snove i vukli su ju na dno. Strah
od budućnosti govorio je umjesto nje...
Kao da je život stao za nju...
Shvatila je što joj je to ON značio
no, bilo je kasno... prekasno
Zato se povukla u sebe.
Lutala je labirintima prošlosti
Ondje je tražila toliko potrebnu utjehu
ondje je tražila samo trenutke izgubljene
u izmaglici sjećanja...

twilight quote Pictures, Images and Photos

Twilight -- Quote Pictures, Images and Photos


Toliko toga želim reći u istom trenutku...
Toliko toga želim opsovati.. izvikati..želim plakati
ne želim nikada prestati plakati...želim... da
sutra ne svane novi dan za mene...
Držala sam se gore...
glavu izvan vode kako bi se reklo...
ali nemogu više..ne ovo nisam ja
moje suze su postale more...
ocean..u kojemu sam se utopila...
proklet bio anđele..proklet...
da saznat ćeš prije ili kasnije što
sam napravila u subotu i mrzit ćeš me još
više..i mrzi meeee... mrzi me onoliko koliko
ja tebe volim... dođi do mene šutni me nogom
lupi mi šamarčinu... radi što god poželiš
sa mojim tijelom i umom..ionako ti sve
pripada... prestala sam se boriti...
pala sam..pogazila sam ponos
i ništa više ne ostaje samo trag ovih
slova, ovih napisanih riječi...
samo trag..i uspomene..samo prošlost
kako si rekao...ali ta prošlost će
te progoniti...i pitat ćeš se što bi bilo da je bilo.,..
i mrzit ćeš me..i nećeš prestati misliti o meni
baš onako kako ja tebe volim i ne prestajem misliti
o tebi...to će biti tvoje prokletstvo
nećeš prestati misliti na mene...
što god radio i gdje god bio
progonit će te ono što sam si napravila...
i ono zašto...
bio si moj anđeo..
anđele gdje su ti sada krila...
gdje su krila da spasiš
ovog vraga od pada...
ne treba ti više
vrag pa si ga pustio da pane...
anđele, anđele... razočarao si me...
znam, i ja sam tebe... ali onaj sav bijes
što ga osjećam prema tebi
prema sebi, prema nama...
polako dolazi
do površine i izbija...
toliko me boli.. želim u ovom trenu uzeti
nož i zabiti ga ravno u srce...nemogu
više podnijeti ovakav život
nemogu... ovo sve što pišem nema
nikakva smisla..i nije lijepa pjesmica, tekst
ili nešto treće ali je kao i sve ostalo od srca
sjetila sam se upravo kako si mi rekao
kada prvi puta budem htjela probati .......
da ćeš
mi TI nabaviti i da ćeš TI biti uz mene..
pa gdje si bio...??? GDJEEEE??
davno je bio prvi puta, i drugi, i treći...i........
možda bi bilo vrijeme da prestanem..
ali čemu? Zašto..? Ionako... nema nekoga
razloga...nikakvog posebnog razloga
zašto bih se trebala prestati uništavati...
ionako u današnjem svijetu svatko
gleda sebe pa nema vremena
obratiti pozornost na nekoga drugog...
ionako na ovome svijetu nema
smisla truditi se, nema smisla pokušavati...
Jer, uvijek postoji netko bolji, netko ljepši
netko pametniji od tebe..netko
sa malo više samopouzdanja..
netko bez srca...
ali taj netko će uspjeti a ti?
Ti draga djevojčice ostati ćeš gdje si i sada
kao posljednja jadnica u nekom davnom
sjećanju... u njegovom zagrljaju
čak i nakon toliko vremena
još maštaš o tome djevojčice
probudi se..otvori oči nikada neće biti tvoj
nikada više..
dođe mi trenutaka kada bih ga
uhvatila za ruku i odvukla daleko..
da čujem njegovu priču...
dođe mi trenutaka kada bih došla
do njega i lupila ga...tako snažno
i bezobrazno..dođe mi trenutaka
kao sada da uzmem nož i
zabijem ga ravno pravocrtno u svoje
srce da više ne osjećam ovu bol i nemoć
gore je nego ikada... teže je izdržati
nego ikada...
ova nemoć me ubija..ova samoća
ovaj osjećaj da ću zauvijek ostati
sama čekajući njega... njega
koji nikada neće doći.......
ali mislit ćeš na mene...
o hoćeš...dat ću ti već razloga za to...
ne znam zašto ali mislit ćeš...
a ja ću smisliti način...
mrzit ćeš me a ja ću te voljeti
i sada vidim taj prezir u tvoji očima
i vidim kako me gledaš kada prođem
pokraj tebe..ali to nije ništa...
tek slijedi ona prava mržnja...
želim da me mrziš kao neprijatelja
napokon to sam i zaslužila...

my erin quote Pictures, Images and Photos
quote Pictures, Images and Photos



23:45 , Komentiraj { 18 } Print
02.03.2010.

Death is peaceful.... easy.... Life is harder...!!

Vjerojatno nebi trebala pisati ovaj post, vjerojatno nebih trebala uopće biti ovdje gdje sam sada. No, zar je bitno... Zar je išta više bitno?? U mome svijetu ne, nije. Sve je postalo tako besmisleno. Zapravo sve je besmisleno već neko duže vrijeme. Do nedavno snovi su mi bili utočište.. Zapravo spavanje.. Bez snova.. Samo pusto crnilo... da do nedavno... kada se i to promjenilo..
Zapravo počelo je to ovako... Malo spavanja... sve manje i manje... a onda jedne noći tj. Jednog jutra opet sam zaspala pred zoru kada sam utonula u san.. čula sam vriskove nadljudske oštre vriskove strašna bol koju kao da netko proživljava ali taj vrisak nikako nije mogao biti ljudski nije bilo prostora ni likova samo vriskovi... Skočila sam se u krevetu oblivena znojem.. nisam bila sigurna ali mislim da sam se i sama probudila u vrisku.. ali nakon što sam osluškivala neko vrijeme shvatila sam da me nitko nije mogao čuti jer, nitko se nije digao... samo se čulo kvrckanje i struganje cd-a u dvd uređaju i tarantoo
kako pjevuši crvene makove..legla sam natrag u krevet i po prvi puta u životu počela sam se pitati Zar sam zaista izgubila razum...zar sam luda.. zar bih trebala psihijatru... no, opet pomislila sam samo noćna mora proći će... Naravno da se više nisam usudila zaspati nego sam se otišla otuširati... trljala sam nenormalno spužvu o svoje tijelo kao da želim sprati sa sebe svu nečistoću... vrela voda je klizila niz moje golo tijelo zajedno sa suzama... nakon što je voda počela biti ledena zatvorila sam slavinu i izašla iz kade... tek tada sam shvatila da mi je tijelo gotovo ljubičasto dali od vrele vode ili od žestokog trljanja oštre spužve..nisam bila sigurna.. samo sam se odjenula i otišla po jutarnju dozu kave... upalila sam tv i blijedo gledala u pokretne likove na ekranu..no, ništa mi nije dolazilo do mozga.. u glavi sam čula još uvijek izgubljene krikove... kad je došlo podne odlučila sam se spremiti za školu.. prvi puta nakon duuugo vremena nabacila sam i šminku .. obukla se i nabacila osmjeh na lice.. izgledala sam kao da je sve savršeno.. takav proces traje do danas... svaku noć legnem u krevet sa strahom i slušalicama u ušima... gledam u tv. I borim se sa snom.. ne želim uopće zaspati...
A u tim silnim satima borbe sa snom.. zalutam u ulicama prošlosti tj. Ulicama koje su i dalje moja sadašnjost.. Pretpostavljam da bih trebala krenuti dalje... ali negdje ondje na raskrižju sadašnjosti i prošlosti spustila sam svoj kovčeg pretrpan uspomenama. Sjedim na njemu i nemogu krenuti dalje.. previše sam slaba i iscrpljena.. ipak, pustila sam svoje tijelo da krene dalje onu vanjsku ljušturu.. nije ona kriva za ništa..jednostavno plaćala je previsoku cijenu za sve greške koje je počinilo ovo biće unutar ljušture... moje tijelo je na to reagiralo pozitinvo valjda..ljudi su to primijetili..često pohvaljuju to kako izgledam i «blistam».... kada bi samo znali da je jedan dio mene zauvijek odlučio ostati u prošlosti.. ondje gdje je sve mirno i spokojno ondje gdje je moje biće voljeno.. gdje je imalo neku podršku.. gdje se osjećalo kao da pripada nekoj cjelini....ondje je ostalo ono biće koje je bilo voljeno...ali također i ono biće koje je strahovito pogriješilo... to je kazna..valjda.. sjene i uspomene su ono što hrani to onemoćalo biće.. ne želi krenuti dalje...što je u redu pretpostavljam...
U posljednje vrijeme imam osjećaj da sam kriva i za sve druge nevolje..
Josipa.. ah koliko me samo boli kada te vidim kako toneš..toliko se osjećam krivom.. sigurno si sada zinula i nije ti jasno zašto.. pa sjeti se samo tko je prvi spomenuo njega(medu) tko ti je usadio ideju o tome u glavu.. vjerovala sam da je to tvoj put ka sreći ali očito te taj put samo vodi dublje u ponor.. to me toliko boli nenormalno...... oprosti mi ako ikada uspiješ... osjećam se tako krivom za tvoj pad...oprosti mi..to sam napravila iz ljubavi..ali očito nisam sposobna voljeti.. ili ne znam ništa napraviti kako treba....
Valenitna.. koliko sam nepravde tebi nanijela.. čuvala sam ti leđa cjelo vrijeme ali onda odjednom sam posustala.. i kad su drugi pričali o tebi više nisam samo ostala nijema... i ja sam ponekad rekla nešto ružno.. izdaja? Zar je to riječ koju tražim? Zar sam te izdala...?
Oprosti mi... nastojim se iskupiti... nastojat ću....
Jelena... sestra.. koju nikada nisam imala.. ponekad se zapitam čime sam zaslužila nekoga poput tebe.. nekada imam osjećaj da te nekim svojim riječima/činom povrijedim.. Ne znam čime sam te ovaj put povrijedila ali shvatila sam da sam nešto skrivila jer, očito više ništa nije isto.. mislim da se naš odnos jako promjenio. Zahladio ili tako nešto ...pa što god da sam ovaj puta učinila oprosti mi molim te...
Zalutala je moja duša između dva svijeta...Između prošlosti i sadašnjosti nisam sigurna uopće hoću li je ikada uspjeti vratiti..no, kao da sam se pomirila s time.. možda moja duša ondje i pripada...možda joj nikada nije bilo suđeno doći u ovu okrutnu sadašnjost..nisam sigurna..
kako god, prošla je godina dana od početka moga kraja točno prije tri dana.. Početak kraja.. da usudila bi se to tako nazvati.. imam li hrabrosti sučiti se s pitanjem gdje je bio kraj toga kraja ... vjerojatno nemam... nikada se nisam gledala kao neku određeno hrabru osobu..uvijek sam bježala od stvarnosti.. od svega što me očekuje .. ili jednostavnije rečeno uvijek sam bila kukavica.... Zanosila sam se onime što je za mene nedostižno.. ono što je prošlo.. ono što se nikada ne vraća... kao na primjer mir u moju kuću.. u moje srce..takva sam uvijek bila...težila sam za neostvarivim..i uvijek bivala nesretna... Mislila sam da bi odlaskom povrijedila neke ljude strašno sam se bojala reakcija..no, u posljednje vrijeme počela sam shvaćati da bi se ti ljudi lako snašli i bez mene. Možda i bolje. I sada kada mi ništa ne stoji na putu da odem. Zaključila sam u očaju da nemam kamo otići.... Smislit ću već nešto..moram mislim da je vrijeme da spasim sebe i svoje psihičko zdravlje... ovdje je ovaj put riječ o meni. Ne o nikome drugome. Kada je netko mene stavio na prvo mjesto u svome životu. Nikada.. a meni su svi uvijek važniji od mene same.. eh, pa mislim da bi konačno bilo vrijeme da se i to promijeni. Iako znam da neće ali ljepo je misliti o tome. Bar na tren razmišljati... Ova bol nikada neće prestati zar ne???!

Look after My Heart, I Have Left It with You

16:26 , Komentiraj { 14 } Print
21.02.2010.

...Svijet je pozornica... Kao na daskama po tisućuti put igramo iste uloge...

razor Pictures, Images and Photos

Jednostavno... Isti scenarij se vrti u krug...
Ista predstava u istom teatru sa posve istim glumcima...
Predstava čiji je kraj već dobro poznat svima...
Opet će jedna djevojka pasti njima pod noge..
Past će na drvene daske ....a jedino što će se čuti
bit će tupi udarac njenog tijela...
Jednom mi je netko rekao...
Ovo je tvoje vrijeme slijedi tvoja
predstava, glavna si glumica...
Sve je spremno, svijet čeka samo na tebe...
i prošla je puna godina od toga dana
a moje vrijeme još ne dolazi...
Vrti se moja predstava ali nisam glavna
glumica oko koje se sve vrti...
Ne, ja sam ona glumica koja se predala
ona koja je pala na drvene daske...
Ona koja se nikada ne diže...
Umorna od traženja, umorna od čekanja...
Željela je pobjeći daleko, pobjeći od svega
što joj se događa u ovome gradu, u ovoj kući
u ovom okruženju...u zlom svijetu kojim
je okružena... Pružili su joj nadu...
A ona je bila dovoljno naivna
da povjeruje u slikovite maštarije.
U svojim mislima već je spakovala kovčege
kada su joj rekli da nema nade da ode
još dvije godine...
A bila je spremna ostaviti i sve ono što voli
samo da bi jednom učinila nešto za sebe...
Samo jednom u svome životu željela je
nešto za sebe... željela je slijediti svoje snove...
Dali je to bilo toliko sebično od nje...
Prvi put nije mislila na druge
nego na sebe....
No, i ta je nada srušena..
Sve se raspršilo....
I tada se čulo tuppppp...
Pala je na daske pozornice...
Gledatelji su je u čudu gledali...
Taj mir i spokoj jedne duše...
Taj pogled pun tuge i bola...
Otišla je u neki drugi, paralelni
svijet... Ondje je dugo šetala bespućima plavetnoga neba...
ondje je prolazila kroz srušene gradove
svojih snova...Gledala je srušene zidove...
ne, nije pustila suzu... samo je blijedo
gledala i koračala kao mjesečar...
Kada je plaho otvorila oči shvatila je
da je po tisućuti put njena
predstava pri kraju, sada je došlo vrijeme
kada će se spustiti zastori a njena gluma
tek tada počinje, onda kada
bi trebala nabaciti osmjeh i dići se...
Ali, čemu se dizati kada znaš da ćeš
za nekoliko dana opet pasti...
Opet po istom scenariju, sa istim
glumcima...u istom teatru...
Njen život gubi smisao...Čemu se
dizati kada znaš da ćeš opet pasti...
Lakše je, jednostavno predati se
i ostati dolje...
Rekli su joj jednom da se nesmije
predati...Da se mora nastaviti boriti...
Borila se godinama... Borila se...
Ali vrijeme je kada jednostavno želi
predati borbu...Baciti bijeli rubac
i predati se.... Nije više dovoljno jaka
da bi se borila...
Pogazili su u njoj sve ono sveto.
Ubili su njen ponos. Njenu želju
za životom, želju za opstankom...
Potonula je u svijetu za kojeg
nije znala ni da postoji
u svijetu laži, u svijetu nekih zlih ljudi...
U svijetu kojemu ona ne pripada...


broken mirror Pictures, Images and Photos

alone Pictures, Images and Photos


17:43 , Komentiraj { 9 } Print
14.02.2010.

Lutka od voska...

Ponovno isti scenarij..Opet sve u krug...
Znate onu priču o voštanoj lutki? Ne, neznate
jer upravo je piše jedna lutka od voska...
Pa njena priča ide ovako....
7. travnja 1993,. godine na svijet je
došla jedna živahna djevojčica...
malo duže crne kovrčave kosice...
Bila je jako veselo i vedro dijete...
Ali, već od samog rođenja bila je drugačija...
Njen pogled, bio je već tada sanjarski...
Kako je počela odrastati počela je graditi
svoju osobnost što se nije sviđalo ljudima oko nje
stoga su djevojčicu na prevaru polili vrelim voskom...
Sve dok je vosak topao imali su priliku
oblikovati je kako su htjeli...
Svatko ju je pokušao oblikovati onako
kako je njemu odgovaralo...
Mjenjali su joj šminku, odjeću, pokrete...
ali nikako nisu uspjevali maknuti taj sanjarski
pogled njenih očiju...
Vukli su poluživo tijelo okolo za sobom
i radili od lutke što su htjeli....
No vosak se sve više hladio
i znali su da je ostalo još malo vremena
za njihove igre...
svatko je vukao svoj kraj...
svatko je pokušao biti dominantan...
sve dok nije postalo previše ruku
na njoj...sve dok se vosak nije previše ohladio...
lutka je pala na tlo i rasula se u tisuću komadića...
Prvo su svi oko nje gledali u čudu.
Ali ubrzo su digli glave i otišli od nje..
Što su sada mogli od nje...?
Ništa, sve što je ostalo su
krhotine, krhotine voska...
ipak, naišle su dvije slatke lutkice
koje je također životna
oluja lomila na sve strane.
NIsu imale dovoljno snage da bi
ponovno spojile lutku
ali, pokupile su krhotine voska
i stavile ih u dvije malene kutijice...
Svaka je uzela jednu kutijicu
i stavila je na neko posebno mjesto
ondje su odlučile sačuvati slomljenu
lutku sve dok ne naiđe
netko kome je dovoljno stalo
da bi sastavio slomljenu lutku...
Ali nešto nisu znale..
Lutka je ostavila 12 pisama
za svaki mjesec po jedno pismo..
U tim pismima pisala je dvijema
prijateljicama..dvijema lutkicama...
svaki mjesec će ovdje objaviti pismo
posvećeno njima...u znak zahvale...u znak ljubavi
i prijateljstva...
Sve se promijenilo od
onoga dana kada se slomila
lutka od voska... sve, osim
jedne stvari... Njen sanjarski pogled
još uvijek prati one koje voli...
Oni ga čuvaju u svome srcu...
I osjećaju je..osjećaju kako sanjarski
gleda u daljinu čekajući njeno vrijeme...
Zli ljudi koji su je pokušali oblikovati
nisu uspjeli ukloniti taj poseban dio nje..
On će zauvijek gorijeti
u srcima onih koji je vole...


22:48 , Komentiraj { 8 } Print
08.02.2010.

Ne pitaj me noćas ništa...Pusti me da šutim..Ja noćas trebam mir....

Pognute glave ušla je u autobus. Imala je osjećaj da su svi pogledi uprti prema njoj, njenim podočnjacima, blijedom licu njezinim očima bez sjaja. Noći bez sna ostavile su posljedice. Svaki dan išla je u školu sa grčem u želudcu. Već i lažni osmjeh na njenom licu blijedi. No, bila je jedna misao koja ju je tješila. Napokon, dan je gotov ide mirno kući u svoju mirnu luku. No, nije zadugo trajala idila. Ulazila je u kuću kada joj je stigao sms dođi na kavicu oko 8. Pisala joj je susjeda. U redu pomislila je malo ispraznog razgovora i naravno kava i cigara...Zabranjeno...U svojoj vlastitoj kući ne smije piti kavu (osim skrivećki kako to radi) zbog problema sa srcem također nebi smjela pušiti niti piti alkohol. No, ona se nije odrekla ničega. Što sad ako umrem ili si skratim život za koju godinu ionako me ovaj svijet ne želi mislila je. Ušla je u kuću a ondje je sjedio samo smrknuti otac. Nije obraćala pozornost ovlaš je poljubila njegov obraz. S njim je imala najbolji odnos u kući. Voljela ga je više nego sebe. Ostavila je stvari i otišla na kavu. Najgore što je mogla napraviti. No, tada to nije shvaćala. Sjedila je na kavi oko sat i pol te pošla konačno kući. Ušla je u hodnik i čula neku buku. Odjedom mir . Majka je bila u sobi u suzama otac je kupio krhotine nečega po kuhinji. Njemo je hodala po kući ne shvaćajući ništa. Njen mozak nije želio prihvatiti činjenice otišla je kod brata stala na sred sobe i čekala odgovore. Posjeo ju je na kauč, zagrlio i krenuo zamuckivajući priču... Znaš Tina... svađali su se..kad sam došao kući. Otišao sam u sobu a kad sam sišao iz sobe već je bilo kasno..On..znaš on ju je ošamario. Ne....Ne...NE...Ne on...Njen najdraži otac..NE.... Zidovi su se približavali...pritiskali...Ostala je bez zraka...Nekako je isteturala van iz sobe i sišla dolje. Gdje je ona bila? Ona je uživala na kavi. Gdje je bila da zaštiti svoju majku..?? Skinula je svu odjeću sa sebe i sjela u kadu. Pustila je vrelu vodu. Željela je sprati sve sa sebe...Svu krivnju...Svu gorčinu ove boli... Sjedila je ondje a voda je već postala ledena, usnice su joj polavile od hladnoće. ali ona nije reagirala..Ona nije osjetila. Napokon izašla je iz kade navukla neku staru majicu na sebe i otišla u sobu... Pustila omiljenu pjesmu i nijemo gledala u tamu...Osjećala se beskorisno, bespomoćno, usamljeno..slomljeno...Osjećala je krivnju..Osjećala je slabost... O ne njeno srce...Oblio ju je hladan znoj, željela je dokučiti tabletu ali nije se mogla pomaći...Osjetila je da bi mogla izgubiti svijest.. Počela je glavobolja....Htjela je vrisnuti ali glas ju je napustio...Počela je duboko i polako disati...Uspjela je malo doći do sebe ali nije se dizala s poda. Kad je svanula zora za nju je i dalje svirao najdraži Marchelo a ona se nije od sinoć ni pomakla i dalje je zabezeknuto gledala oko sebe. Napokon oko 7 sati sišla je dolje i čekala majku, kad ju je vidjela nije prestajala plakati. Saznala je što se sinoć dogodilo. Svađali su se, otac je bacio daljinski koji se razletio svuda po kuhinji. I da, ošamario je njenu majku. Došao je i on. NIje ga mogla poljubiti kao svakoga jutra, nije ga mogla pogledati u oči... Izdao ju je...on koga je toliko voljela. Ne on, ne njen tata... Otišla je u školu sa strahom što će je dočekati kada dođe kući. Sada nije išla samo u školu u grču već i kući...U kući ponovo je bio mir... I taj dan i svakog sljedećeg dana...Glumili su da je sve u redu a to je nju još više boljelo. Tri dana nakon toga nesreća se nije zaustavila. Jedna osoba iz njene obitelji, njen djed točnije, imao je srčani udar. On koga je također strašno voljela. Noći i noći bez sna...Tjedni bez sna... Jednog dana otišla je do grada, otišla je do pruge. Stajala je ondje ali nije imala hrabrosti zakoračiti na prugu kada je vlak naišao. Došla je kući s još gorom agonijom. Željela je popiti šaku punu tableta. Ali nije. Ne još. Ali uskoro. Sve se to kupilo u njoj nitko nije znao kroz što ona prolazi. Osjećala se krivom za sve što se događalo oko nje. Zašto djed? Zašto ne ona? Zašto nije bila ondje za svoju majku...?! Zašto je bila ljubomorna i izgubila njega*....?? Za sve je kriva jedino ona. Svaku noć uzimala bi oštricu i polako prelazila po koži. . Ne, nemojte je osuđivati jer je ne poznajete. Njen život ne vodi nikuda. Mrze je gotovo svi koje ona voli. Uskoro, vrlo uskoro doći će i posljednji korak... Njen život ionako je nula. Ocjene su pale odavno. Još od prekida. Njen topli dom postao je mjesto laži...Lažnih riječi i osmjeha. Njen razred...je njen razred... Voli te ljude ali većina njih je ne prihvaća..samo komentiraju i tračaju... Ismijavaju...ispituju..a ona glumi... mjesto lažnih osmjeha..mjesto laži...Nikome ne priča o tome sve kupi u sebi...ali još kratko samo kratko... Sve tablete za njeno srce i glavobolju je bacila. Neka je boli... Neka si skrati život... Zaslužila je...I onda se pita...pa zar sam prokleta...??! ili sam si sama kriva...Zar sam zaslužila...? da, bubi zaslužila si....

21:09 , Komentiraj { 8 } Print
02.02.2010.

Ne vraćaju se prošle godine i samo ponekad kad svijetlo nestane ja osjetim da su tu svrate mi u prolazu...

Koja noć po redu bez imalo sna...?
Ne znam, više ih ne brojim...
i u tišine moje sobe...u mraku...
još te osjetim...čujem tvoje korake..
osjetim nježan dodir tvoj ruku kako klizi preko
koljena... osjetim pogled dubokih tamnih očiju...
kroz maglu dolazi mi neko davno sjećanje...
jedna noć...jedna klupa...dvoje ljudi...
mnogo osjećaja...puno rečenog...još
više prešućenog...zašto je uvijek tako...
zašto shvatimo što imamo tek kada
to zauvijek izgubimo...
Prije nekoliko dana sam zbog toga
dobila po nosu.... Moj frend... (jedna davna
uspomena, neka davna zaboravljena priča...)
zna sve što se događalo s mojim anđelom
zna da smo bili zajedno..zna da sam voljela...
zna da još uvijek volim...zna da sam kriva što sam
izgubila...I kada sam došla van nakon dugo vremena
pogledao me svu slomljenu i nikakvu i
prišao mi..rekao je sad ćeš čuti nešto što već
dugo prešućujem... Ti si glupa jel ti to jasno...
Izgubila si ga samo zbog glupog ponosa..
Mislila si da te vara?! Dovoljan razlog?!
ili NE??? Počeo je vikati... svi su gledali u mene
a ja sam samo spustila glavu i slušala...
I šta sada danima ne ideš nikuda..Danima
izbjegavaš susret sa ljudima..Odeš u školu
dođeš doma i provedeš ostatak dana
u sobi...!! Zbog čega?! Ponovo zbog glupog ponosa...
Daj probudi se više...Uzmi svoj život u svoje ruke...
Podignula sam glavu i rekla..Nikad nećeš shvatiti...
istrčala sam van i otišla doma...
Sjela sam za računalo i suze su krenule
javio mi se na msn-u i rekao mi još nismo
završili...odjavi se ili što god ali čut ćeš šta ti
imam reći prije ili kasnije... Znaš, puno stvari
sam propustio zbog ponosa...Koliko dugo si izbjegavala
sve muškarce koji su ti prišli? Pun k... i još toliko
onda si pokušala s onim kretenom Lukom..
I šta je bilo ti si povrijedila njegov ponos
svaka druga rečenica je počela i završila Imenom
tvog bivšeg dragog...Ni luka nije bio glup... Nije želio
da ti njega odjebeš već je on odglumio frajera.....:S
čitala sam riječi s ekrana ali više nisam bila sigurna
vidim li dobro...suze su samo klizile po licu..riječi
su se stvarale i nestajale.... jedna pjesma bila je na replay
satima i satima sam ostala tako u istom položaju...
i nisam željela povjerovati....
noćas oblačim sve,
sve u čemu
sam ti nekad bila najljepša
koliko toga je na usnama
da si barem noćas tu......

Tako bih željela još jedan dan...
samo jedan dan s tobom...samo
da te još jednom pogledam u te velike oči
i da u njima ne vidim mržnju nego ljubav...
tako bih željela da me još jednom ljubiš
tvoje slatke usne..jedinstven način na koji si
me ljubio...ni jedan poljubac nije bio kao tvoj
ni jedna slatka riječ nije mi ušla pod kožu poput
tvojih riječi... željela bih još jednu noć..
Jednu noć u kojoj dala bih ti sve...
Sve što mi je u srcu... Dala bih ti sebe
u cjelini...
željela bih osjetiti kako dišeš dok spavaš...
željela bih se probuditi pokraj tebe...
željela bih ti toliko toga reći...toliko toga
ti dokazati...

don't give up...there is someone...on this shitty world who is waiting for you...just turn around...and you will see...


željela bih reći nekoliko stvari o njemu:
1.On ima tople smeđe oči...Mislim da bih u njih mogla
gledati cjelu vječnost...Mislim da bi mogla cjelu vječnost kupati se u
smeđem oceanu njegovih misli i osjećaja koje se nalaze u tim očima.
2. On je jedinstven. Nikada niste upoznali osobu poput njega.
Ima svoje mišljenje i stavove.Nikada ne prešuti već kaže ono što misli bez
obzira na posljedice.
3.On je ljutica. Ljutiti ga može i najmanja sitnica
4.On voli kad ga netko razmazi... Voli biti voljen..
5.On je od mene napravio jaču osobu. Osobu koja se borila
za sebe. Osobu koja je znala vratiti šamar...
6.On zna voljeti. O da.
7.Ja sam ga izgubila zbog ponosa. To nitko ne zna...
Nitko ne zna kako ni zašto...
8.ja ga volim
9. o da ja sam ga izgubila zauvijek...
10.mislim da ću ga čekati ako se ikada dogodi
čudo i poželi se vratiti...on je uvijek dobrodošao...


19:47 , Komentiraj { 6 } Print

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

komentari da/ne
< lipanj, 2010  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (4)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

...Malo Glazbe...

Tko je princezica izgubljenih stvari...?
Blog anonimne solerice....


TKO SAM JA?
SAVRŠENO NESAVRŠENA,
GRIJEŠNA I NEVINA,
PANDORINA KUTIJA MANA I VRLINA,
MALA A TAKO VELIKA,
VELIKA A TAKO MALA.
JA SAM SVE,A OPET SAMO ČOVJEK.

Image Hosted by ImageShack.us

<3 frendove i frendice <3
<3 Jednog klošara <3
<3 Čokoladuuu <3
<3 Pisati sve što osjećam <3
<3 čitati <3
<3 iskrene i osjećajne ljude <3
<3 hip-hop <3

Image Hosted by ImageShack.us


* Sebe *
* Andreu *
Mislite da sam mlada da mrzim... Znam jednostavno,
dogodilo se...




Image Hosted by ImageShack.us


moja micaa <3<3
Još jedno moje najdraže...suza na dlanu <3
Moja Lily.. ;)
Moj mawli zeko...=)
Ovo je fkt jedno happy place... =)



...~SaMa~...
Još se porežem na tvoje dodire od stakla
nikada se ja iz tvog srca nisam makla
i još branim te a znam da istina je tanka
ja nisam živa od kad tvoja me je ruka dotakla...
Samo vjetar ledeni
sa mnom hoda kao ti
on bez cilja, ja bez sna
idemo nikuda....

Ne znam sto sad da radim sa sobom
nosim neizbrisiv trag
nikad vise tvoj sapat na uhu
otvaram prozor zagusljiv je zrak...

Gledam sat sreca kasni,opet,opet i opet,
Kad jednom padnes kazu da ces pasti opet,opet i opet.
Ja ne umem,kad nemam s kim i nemam gde odavde,
Ja ne umem jer plasim se da sutra sama padnem.

Noc je kriva za sve
Sve nase poraze
I neka u mraku tuga ostane
Noc je kriva za sve
Nek tako ostane.....

Kad me sretneš nemoj me prepoznati
Srušit ćeš mi krinku, svi će saznati
Neće više biti važni razlozi
Kad vide da bol su probudili.....

"Negdje uz put ja sam te izgubila
ni jedan nema to sto sam u tebi ljubila"

Mnogo fraza, mnogo snova u njenoj glavi.
I ništa od želje da se za život bori....

Kad me sretneš nemoj mi se smiješiti
Znat će da sam i ja znala griješiti
Neće biti važno je li žao
Kada te sruše
Vole vidjet' da si pao...

Reci mi da li si to na sniženju
jer je potražnja bila premala
hajde zajebi tu priču
nego ispravi kičmu
pa makar se ne prodala

Zar si mu zaboravila reć
da te on ne pali od prvog dana
i da ste zajedno samo da ne ostaneš sama.

Ziwjet ću i bez tebe, bejbe, bejbe, ne brini.
Pa nisi ti na owom swijetu noćas jedini.
Sredit ću se kao nikad, bit će ti žao ipak...

Idi od mene, noćas pamtim samo pobjede.
Zar stvarno mislio si da past ću zbog tebe?
Netko me noćas prati, a ti si biwši shwati...

Muškarac je loš,zao i proklet. Ako te prevari,prevarit će te opet.
On laže i priča da te voli,ostavi te brzo ,još brže preboli.
Ne zavisi od njega,ne vjeruj mu ništa,naučen je da laže još od vrtića.
Igraj njegovu igru,zamku mu postavi ZAVEDI,ISKORISTI I ONDA OSTAVI!!!!!

Poslije svakog pada- ustajem, nikad- ne odustajem, jača postajem, do kraja ostajem...
jer ne mogu mi ništa porazi,ne mogu ni takve kuje kao ti :)

°°°Ne radi mi ono što nikada ne bi poželio ja da uradim tebi..
od najgore gora da budem bih znala, nikad ti dužna ne bih ostala°°°

Budi hrabra, okreni leđa, budi pobjednik bez medalje, budi kučka,
stisni zube i reci-idem dalje...

MISLIO SI DA ĆU BITI LAKA KAO MNOGE ŽENE.. I BOLJI SU POKUŠALI,
SLAB SI IGRAČ TI ZA MENE...
ZAR NE VIDIŠ DA MI SMETAŠ, ZAŠTO MALO NE PROŠETAŠ...

Žene su moćne i kad' su bespomoćne...za utjehu- lake, za OSVETU opake..

Bolje KUČKA s ponosom,nego JADNICA bez ponosa. . .

Pričaš kako sam zlobna,nafurana i laka,vjeruj mi doći će ti glave kad-tad riječ svaka...
Dokazat ću ti sama koliko vrijedim,kada staneš mi na crtu,neću da te štedim...

Poraz se liječi pobjedom, a tuga osvetom...

ZAPAMTI..Tražit ćeš ti mene opet. Sad IDI tako je najbolje-za mene,za oboje..
kreni..nemoj mi glumiti heroja,zadnja suza nek' je moja! LAŽI DA SVE SI GLUMIO,
idi,nisi me zaslužio,neka te svaki sljedeći dodiri zabole,za sve što meni nisi pružio.Ima ljudi,
ima dana da mene liječe od tih rana..samo idi,nemoj da ti bude žao...,
znam da ti je sad svejedno,AL' VRATIT ĆU TI JEDNOM..

Ljudima si najzanimljiviji ako ti se događa nešto loše, tada vole sve da ispituju i da se naslađuju,
a kada si postigao uspjeh-brzo mijenjaju temu...

Mogu da me mrze samo neka nastave,kad se rodi ljubomora,tad i mržnja nastane,mogu samo da me mrze zato što sam bolja,
ali nikad neće moći reći da sam drolja,ja sam navikla na tako ružne priče,znam tako jadnih ljudi bilo je i bit će..

Čovjeka ne čini čovjekom ono što kaže ,nego ono što prešuti...

[.Dodirni me sasvim slučajno.. poljubi me filmski nestvarno..
ii najljepše kad je prestanii.. 0krenii se ii nestanii.]


credits
kostur: duckdz. - x x x design: balloon